Mora
Tama je konačno prekrila zemlju, Zlo je opet zavladalo. Plodna polja pretvorila u pepeo, Sve što je bilo živo - sada je uvenulo. I polja su presušila, jezera i rijeke sada nemaju ni kapi. Ptice su prestale letjeti iznad nas, Crna točka smo postali na mapi! Bježite kršćani, hitro sad na mise, Dolaze vam ledene duše, jahači apokalipse. Na konjima jašu, smrt okolo diše, ledene duše vam stižu. Živi ste sad i nikad više! Demoralizirani ljudi zavedeni pohlepom, Kradu sve pred sobom. Ubijaju se međusobno, napadaju sve, Krv se lije preda mnom i pred tobom. Najsnažniji su ostali, ali nisu dugo vladali. Pandemija! Kuga i kolera poput duha u kuće ulazi. Nikoga ne pošteđuje, trupla leže, sve smrdi od truleži. Bježite kršćani, hitro sad na mise, Dolaze vam ledene duše, jahači apokalipse. Na konjima jašu, smrt okolo diše, ledene duše vam stižu. Živi ste sad i nikad više! Tama je konačno prekrila zemlju, Zlo je opet zavladalo. Plodna polja pretvorila u pepeo, Sve što je bilo živo- sada je uvenulo. I polja su presušila, jezera i rijeke sada nemaju ni kapi. Ptice su prestale letjeti iznad nas, Crna točka smo postali na mapi!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Grane se njišu krošanja zelenih, Paukova mreža zarobila je plijen. A vjetar sasvim nečujno prolazi kroz šumu, To je moja snaga, to je moj stijeg! Vukovi stražari, lisice i medvjedi, Spremno moju zapovijed sad čekaju. Dok carstvo ja obilazim, ni sjena mi se ne vidi, Samo zelene oči, u tmini ćeš vidjeti. Lesnik me zovu, moje carstvo je šuma.. U njoj ja obitavam, samo nju čuvam. Kroz prašnjavi put već dugo koračao nitko nije, Na stijenama starim mahovina stoji. A vjetar sasvim nečujno prolazi kroz šumu, To je moja snaga, to je moj stijeg! Tim mojim šumskim carstvom, Zeleni stijeg se vije. U mjestu rođenom iz mraka, Moćan i zastrašujući čuvar se krije. Lesnik me zovu, moje carstvo je šuma.. U njoj ja obitavam, samo nju čuvam.
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Dok ulazim u san umoran od svega, Noć i dan mi postaju isto. Crna silueta obavija mi tijelo, Pleše oko mene nečisto. Energiju mi siše, izvlači mi život, Sve ono najgore mi postaje stvarnost. Budim se sav znojan, pa ponovno zaspim, I tako sve do jutra mora me časti. U jednoj sam mori dozivao vraga, U nepoznatom dvorcu sa zastorima plavim. U pentagramu čovjek, a oko njega svijeće, Uzeo je nož i ruku si odsječe. U drugoj sam bio debeli crv, Što jede neko truplo ostavljeno u jami. Ulazi u usta, jezik ga mami. Dok ulazim u san umoran od svega, Noć i dan mi postaju isto. Crna silueta obavija mi tijelo, Pleše oko mene nečisto. Energiju mi siše, izvlači mi život, Sve ono najgore mi postaje stvarnost. Budim se sav znojan, pa ponovno zaspim, I tako sve do jutra mora me časti.
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
More je nemirno, oluja se sprema, Valovi udaraju o stijene.. Zmajeva glava iz sjene izviruje, Naziru se brodovi vikinških ratnika. Zlo koje dolazi nikad niste osjetili, Niste niti uočili, na to se pripremili. Zato serite u gaće - jer vam spasa nema. Bog vam nije ovdje, pokolj se sprema! Panika zavladava, zlato se krije, Mole se bogu da spašeni budu. Stali su pred križ dok srce im jako bije, Al' pobjeći nećete poganskom sudu! Zakrivljene sjekire još su natopljene, Štitovi i mačevi se brišu... Za našu čast i slavu naših bogova Thora i Odina! Ratni plijen je stavljen u drakar, Dižu se jedra i kreće se kući. Tamo nas čeka naša djedovina, slavlje i medovina! Vratili se kući, potoci pića teku, Zlato je na stolu, dok volovi se peku. Pričaju se priče i pjevaju se pjesme, Da ostane u narodu, jer zaboravit' se ne smije! Panika zavladava, zlato se krije. Mole se bogu da spašeni budu. Stali su pred križ dok srce im jako bije, Al' pobjeći nećete poganskom sudu! Zakrivljene sjekire još su natopljene, Štitovi i mačevi se brišu. Za našu čast i slavu naših bogova Thora i Odina! Ratni plijen je stavljen u drakar, Dižu se jedra i kreće se kući. Tamo nas čeka naša djedovina, slavlje i medovina!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
U ponoć, u mračnoj šumi, Obavijenoj mističnom maglom, Okupile se vještice za crni sabat... Krikovi sotonskih kurvi odjekuju šumskim prostranstvima, Dok u selu kreće inkvizicija. Opremili se križem, puškama i mačem. Svetu vodu su ponijeli da proliju po njima. Pomolili se zadnji put i krenuli u lov, Da oslobode svijet od zla koje vreba sad nad svima. Ali nedužne duše su optužili, I nedužne duše na smrtnu kaznu optužili. Posljednu pomast su im pružili, a narod je gledao kako su ih mučili. Heretici!!! Heretici! Nevjernici! Vikali su svi, gađali ih kamenjem i pljuvali. U mučionu su ih vodili. Heretici! Heretici smo svi! Na znak glavnog stvora postavili žene, Zavezali ih špagom da vise u zraku. Executor ih je spuštao polako prema šiljku, Šiljku judine stolice. Osuđene na smrtnu kaznu, Zbog djela kojeg nisu počinile. Osakačene i razbodene sad leže u jarku, A inkvizitori, božje sluge, traže novu žrtvu u masi. Traže nevjernike, traže demonske sluge! Heretici! Nevjernici! Vikali su svi, gađali ih kamenjem i pljuvali. U mučionu su ih vodili. Heretici! Heretici smo svi!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Kroz godine lutanja, Šumama beskrajnim snježnim, Čoporima i paktovima, Svoj put i mir našao još nisam. Krzno me čuvalo od jakih oluja, A borbe me spašavale od sigurne smrti. Oružje moje su kandže i zubi, I još živim i još lutam. Moja šuma je moj dom i borit ću se za nju, Dokle god budem mogao, Dokle god imam snage.. A jednoga dana kada me ista ta proguta, Moj duh će ostat' ovdje i bezbrižno će lutat'! Oštra bol, srce mi razdire! Ne od strijele, lovaca - izdajice! Ostavljen od prijatelja, ostavljen od svih.. Izdan od onih kojima najviše sam vjerovao. Vodio sam mnoge bitke i žrtvovao se za njih, Sve dok me starost nije uzela, dok mi nisu okrenuli leđa. Ali doći će i to vrijeme kada će i oni ostat' sami, Kada će se sjetit' mojih riječi, sjetit' mojih djela. Moja šuma je moj dom i borit ću se za nju, Dokle god budem mogao, Dokle god imam snage.. A jednoga dana kada me ista ta proguta, Moj duh će ostat ovdje i bezbrižno će lutat'! Oštra bol, srce mi razdire! Ne od strijele, lovaca - izdajice!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Hladni zimski vjetrovi ponovno caruju u mome srcu. Kiše i snijegovi lede moju dušu. Mjesečeva svjetlost dopire, pokazuje mi put. Zijer će večeras da stjera me u kut Opet napadam,opet moram da utažim glad. Koljem polako, u ustima mi ljudskih crijeva i mesa smrad! Krv i meso - smrt je tvoja! Gozba za me - hrana moja!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026