Kletva
Da li si ikad slutio Da će ovako da se završi? Lud samo sanja da može Temelj na močvari izdržati Kao neće grom u koprive Al' sila boga ne moli Kad nebom bljesnu vatra Visi omča iznad vrata Kad nebom bljesnu vatra Oglasiše doboš rata Dok u gori gore hramovi Evo sam mi reci Kada će to voda U vino da se pretvori? Da nisi možda sumnjao Da će katran da se zabeli? Ne, sila boga ne moli Hoće li šakal ćud promeniti? Kad nebom bljesnu vatra Pleše kama oko vrata Kad nebom bljesnu vatra Srljamo u grotlo pakla Izgorelo, sve sravnjeno Utabano, pregaženo Poharano, sve spaljeno Nema gde da uteknemo Sa ruba provalije Ponor uvek zove glasnije Dok u gori gore kivoti Tvrdim, evo tu me seci Na kraju će svima zveri Po pustinji kosti razneti Sa zapada bljesnu vatra Grliš dušmana k'o brata Sa zapada bljesnu vatra Srljamo u grotlo pakla
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Sumu živih, sve sudbine Kreće ista omča Ipak Usud nam daruje Nekom med, a nekom govna The sum of the living All destinies The same noose begins its march Yet Fate grants gifts Honey to some And shit to another Kad misliš vedro je, tu će da grmi I najveću lepotu izješće crvi When you think the sky is clear The thunder strikes And even the greatest beauty Shall be devoured by worms Sve što posta, sve sudbine Vrti isti točak Al’ zalud je kad nam svima Po očima pala mrena, u ušima kipi vosak All that is born All destinies Spin the same wheel But it is all in vain When a film falls over our eyes Wax boils in our ears Kad slegneš kosti i hteo bi mreti Tek onda čekaš, to smrt ti se sveti When you lay down your bones Wish for death Only then you wait Death takes its revenge Kad budeš žedan, eto ti soli Ruka na panj, a glava u torbi Kada je hladno, pokrij se injem Dok gole noge ti proždiru svinje When you thirst There is only salt Your hand on the stump Your head in a sack When it is cold Dover yourself in frost While swine devour your bare legs Sumu živih, tas sudbine Isti teret nek’ pritisne The sum of the living The scale of fate Let the same weight crush all alike Kad misliš vedro je, tu će da grmi I najveću lepotu izješće crvi Kad slegneš kosti, hteo bi mreti Tek onda čekaš, to smrt se ti sveti To smrt ti se sveti! Čekaj na svoju rupu u Hadu Sred ovog limba, u prvom krugu Nama je i mesto u kaljuzi, smradu Pripremi patnje na večnost dugu Wait for your pit in Hades In the middle of this limbo In the first circle Our place is in the filth and stench Prepare your suffering For an endless eternity Teče vreme, dok čekam na rupu u Hadu Meni je mesto u prljavštini i smradu Time flows As I wait for my pit in Hades My place is in filth and stench
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Krug Niče oblik iz svetlosti Plamti Jedna iskra u večnosti Zasijala, bela svetla Pobedila na čas mrak Zasijala pa nestala Gubi joj se svaki trag U večnosti blještav trag Ode gore, vrh visina Kroz nebule nađe puta Sama nije tu, istina Još po koja duša luta A katkad tako dođe do mene Neki huk, jedva primetni U besanim noćima, iza te mrene Glas koji zove - požuri mi Požuri mi!!! Požuri mi!!!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Nebo mutno, izdubljeno, kobno; dan ubijen pritisnuo boje, svetlost, oko; i mrtvilo grobno, mir i strava oko mene stoje. Kroz prirodu, preko drva, ružno Jesen ide; gole grane ćute. I crnilo obavilo tužno Koru, vidik, vreme i minute. Bol klonuo; magla i bregovi Nose mis'o... i želje se kriju; Tamne slike, blede kao snovi, Šušte propast, ko bi znao čiju! Spava mi se. Još da legne telo U taj sumor, mrtav, što se vije. U tu dušu, u ropac, opelo, Da potone sve što bilo nije, Da potone... i da magle sinje Obaviju: na časove bone I na ljubav da popada inje I zaborav... I da sve potone.
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Yield!!! Spread the curse As far as these eyes do see Pulverized foundations Corruption of form A blessed abomination Denying god's axiom Attain infinite faculties To weather the storm Yet, this far side offers nothing But desolation to behold Every promised charm of Eden Crushed and left undone Ungodly is the far-fetched redeemer His sins, his sins impossible to atone To shatter the foundation And corrupt the form I am the abomination Forever opposing your cursed axiom Spiral into the void, the infinite Distant pillars of the divine Emerging from those somber waters A lit torch gleaming through the end of times To shatter the foundation And corrupt the form I am the abomination Forever opposing your cursed axiom
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Zaigrao đavo u čoveku Pleše, grebe, sve se obradova Ovaj bukti, sav naduo Od jada, zlobe i od grehova Na grudima čuči čuma Za vratom mu babuskera Pa ga jaše do bestraga, karakondžula Pa ga jaše do bestraga, jebena krvopija Pa ga jaše do bestraga, Kob mu savest puna otrova Zahrkao đavo u čoveku Sve mu ne da da prodiše Ovaj bedan, željan spasa Vazda flašu ljutog nateže Sagoreo razum Isparava stupor U glavudži mrtvi šum A u veni sumpor Zasijao đavo u čoveku Mumla kletve samo njemu znane Kob, ta savest puna otrova Šišti, peni, nikako da dane U glavudži mrtvi šum A u veni sumpor Gde god krenu, on zastade Koje pseto pomazi, ono ugine Ovakvu javu ni sa Morama ne bi snevao Ne mora niko da poturi nogu, sam se sapleo Survao se sa najviših hridina Dahće slomljen, misli sad će bliže bogu Kad tu kroči neka silueta Gavran je nad ramenom, štap za jednu nogu
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Srljaš u nepoznato, znajuć da ovde ti je mesto Možda stvari nikad nisu kakvima se čine Na kraju sve pobledi, sve to dođe na isto K'o namet svežeg snega duž mrazne planine Al' plamen nekako odoleva Posred tmine ukotvljen Između nade i beznađa Sveća ti dogoreva Kao guje, nedriš sumnje, pitaš se kako U poraze oberučke, sve uzeo olako Pa sad dani k'o brojanice, jedan drugom liče Zasta gadno slovo na kraj još gore priče Još plamen jedva odoleva Po sred tmine usidren Bušna barka nade na pučini beznađa Sveća ti dogoreva Nekog pokori Ponekog oslobađa Na oba kraja Sveća je dogorela Arije sakatih, sve bogalj do bogalja Opskurno ori pojanje Kandila, ikone, zarđale svetinje Nošene kroz predele Plodne k'o utroba nerotkinje Spustila se zavesa A tmina puna utvara Sveća je dogorela U tmini punoj utvara Arije sakatih, sve bogalj do bogalja Kandila, ikone, prekrilo ih pepelje I tiho spustila se zavesa Iza tebe pakao, napred provalija
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026