The Stone
Album • 2011
Grob raskopan, zjapi jama, igrale se psine Zjapi baš k'o čovek kad na kocu zine Sudbina me tretirala kao kužnog stvora Smrt mi bedna k'o nijedna, sahrana još gora Grob raskopan, truo ja u njemu Crve tovim, smrdim, đubrim zemlju Prišao je s leđa, mučki, tako kurve rade Pa zabode kamu svoju niže moje brade Gluvo doba, nit' ga čuo nit' video iko Zasekao preduboko, zakopao plitko Iskezih se razrezanim vratom Padoh potom pred svojim dželatom Rana gadna, rana kao krater Zakl'o k'o što krmad kolju, jeb'o svoju mater Jeb'o svoju mater! Sekao duboko, zakopao plitko Grob raskopan Grob raskopan Vrane kruže i muve se roje Nad tim što od mene ostalo je Grob raskopan, zjapi jama, igrale se psine Zjapi bap k'o čovek kada proburažen zine
Submitted by The Void — Apr 25, 2025
Now the hungry lion roars, and the wolf behowls the moon, whilst the old gravedigger snorts. All with weary task for done. Now the wasted brands do glow, whilst the screech owl screeching loud. Puts the wretch that lies in woe in remembrance of a shroud. Now it is the time of night, that the graves all gaping wide. Every one lets forth his sprite in the corpse way paths to glide. And the deamons they do run by the triple hecates team from the presence of the sun following darkness like a dream. Now the lion roars, the wolf behowls the moon. And the deamons follow the darkness... The wasted brands do glow, and owl screeches loudly. And we deamons follow the darkness like a dream!
Submitted by Infernal Flame — Apr 25, 2025
Žvaćem život al' se Ne osećam sitim Svakim dahom svojim Nikad bliži smrti Smežurana koža Drži kosti gole Moj starački palac Okrenut na dole Istrunuše grane Još se drži koren Sad ožiljak svaki Sija kao orden Najčvršći mi korak Preko tankog leda I kad rušim ono Što mi napred ne da Uvek prema vrhu Zašto ni sam ne znam Da l' zbog dužeg leta Kad skliznem u bezdan Kad već guraš nos u strane ove moje priče Reč-dve o zenitu i dnu - oni tako liče K'o dve suve ruke koje ista sranja zgrću Zato ja dok jebem život flertujem sa smrću Kad već guraš nos u strane ove loše priče Reč-dve o zori koja nikada ne sviće Zori onog dana koji svako ceo život čeka Dok čekajuć' ne postane olupina od čoveka Ja žderem život, ždere i on mene I niko od nas nikad nije sit Al' nekako mora da se ubije vreme Dok čekaš onu što obično kasni - smrt
Submitted by MetalElf — Apr 25, 2025
Hraneći zveri jednom ostaneš bez ruke. Što sam u blatu? Tu rane bolje gnoje. Iznutra golet sam po kojoj samo humke leže nad onim što u meni umrlo je. Golet. Samo golet. Po njoj humke. A ono što mi ostade ljudsko zatvaram tvrdom kamenom ljuskom, zavijam tminom da može mreti, slušajući eho sopstvenih kletvi. Mršti se nebo, širi pokrove od tame, a mesec kao dotrajala baklja. Rešio večnost da provede kamen, uzidan tamo negde u predvorju pakla. Ponekad sanjam...i san mi je golet. Tu na početku mene nema. Onda me golet rodi opet, osetim samo puls kamena. Puls kamena. Golet kamena!!!
Submitted by Cyberwaste — Apr 25, 2025
Through the storm that does not abate Bleeding onward, led by sullen wraiths Darkness shatters me towards the dead Swinging noose above my head And awaits.. Underneath my crippled skin Bleeds the wounds that cant be healed The time has come of the greatest fall Let me praise thy darkest hole Wrath! Storm does not abate Born out from my ruin, desolate Darkness shatters me towards the dead Keeps me ganged above the beasts I've feed And now awaits.. Hear the vultures threat from the dark As if a knifes slowly plunging through my heart I've reached my end, the greatest fall That no one ever reached before
Submitted by Cyberwaste — Apr 25, 2025
Tu ti je sekira evo ti i hleba. Ko tebe kamenom čime ti njega? Čime ti njega? Pljuni zube pljuni krv, pa okreni obraz. Ko da slavi pobedu nad rođenim za poraz? Ja sam starac, već me pola krenulo za Nav. Ti mi ličiš na moj mlitav ud. Prođoh videh sve, al` još nikad takav stav. Idi, kaži pustio me vuk. Evo zovu sad moramo poći. Tebe zvona, a mene planina. Po tebe će neki drugi vukovi već doći. Ajde idi, ubi me mučnina. Idi kaži pustio me olinjali vuk. Onaj koji dlaku menja nikad svoju ćud. Idi stadu idi. Kaži pustio me vuk. Svako po svom neka sudi ko je ovde lud. Da l` smo svi isti? Tvrdim da nismo. Nekome glava, nekome pismo. Da l` ćemo isti nekada biti? Nećemo živi, možda u smrti. Da l` smo svi isti? Ne bih baš rek`o. Na tvoje sveto, ja idem kletvom. Ja idem sam kud srce vodi, Al` šta ti znaš o slobodi. Okrenu se tad kurjak ode u planinu, Sporim hodom hrom na jednu nogu. Još je gore i još uvek oseća mučninu. Pa reži ispred lica novog boga!!
Submitted by Dahmers Fridge — Apr 25, 2025
Thumbs down for all No one will survive War as no other Grand finale - omnicide Barren earth in cold death's hands Soaked in blood that's been split Stabbed with sword, through its heart Still sticks out the rusty hilt Languid earth falls in coma (as if) knocked down by the devil's fist Craving tomb still remains open Shrouded by the poisonous mist And thus, bring the curtain down Ashen skies above the ashen hills The grim one now holds the crown Silent murmuring of the winds And thus, bring the curtain down Everything turned into ashes and dust But few columns remained Rising as the world's angel lust
Jedna rana preduboka Stvori krvoloka Iz prikrajka gleda ljude Gleda ljude vidi humke Dosta je sit je svega Izvire zlo iz njega Struže rane, budi Najgori deo ćudi Svoje Gleda ljude, vidi humke Samo humke Bes i očaj, gadna smesa Spustili se k'o zavesa Mnogo crnja od najcrnje noci I što jesu i što nisu Njemu danas krivi svi su To biva kad padne mrak na oči Dosta je sit je svega Izvire zlo iz njega Pogledom pređe od zemlje do neba Pa zapita sebe šta mu to treba Ma ne treba ništa, ne treba niko Samo litar rakije i kalašnjikov Krvave oči, krvave ruke Gde su mu tragovi tu niču humke Mnogo je humki, mnoge još sveže Još više onih što ispod leže
Submitted by The Void — Apr 25, 2025
← Go back to The Stone