Sve je tiho na istočnom frontu

Dođu tako vremena Kad pamet zašuti Budala progovori Fukara se obogati Dođu tako vremena Kad prepoznaš sebe U srži onog Što najviše mrziš Na ovaj dan sveti i kleti svi će 'mreti! U istom grotlu jada i smrada čovjek strada! I tamo vidjeh prokletstvo duša Propast ih nosi ka smrti što kosi Vidjeh da se gasi svjetlost i pak'o Za života breme teško me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je samo bezvrijedno ime Dođu tako vremena, čovjek zašuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u tišini Minu svaka riječ, zaćutaše zvona Minu i ja s njima u vrtlogu nespokoja "Tim tvojim očima vidiš samo crno Svo zlo tuđe na sebe si nagrn'o Sad u smrti kuneš ime svoje A dobro znaš, krivica tvoja to je I glredam tebe dok u ponor padaš Svoje breme na tuđa leđa stavljaš Za života bio si svoj rob Sad sve šta osta od tebe to je grob" Vidjeh da se gasi i svjetlost i pak'o Za života breme teško me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je bezvrijedno ime Dođu tako vremena kad čovjek zaćuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u tišini

Submitted by Grave666 — Apr 25, 2025

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.

[General Reiner, s 20.000 vojnika, nastoji presijeći odstupnicu i spriječiti povlačenje. Vojska iz Crne Gore se našla na putu tome planu. Ova bitka će kasnije biti nazvana "Mojkovačka Bitka."] Danas slavlje, Badnje veče, Sutra juriš, ginuti treba, Ah, da nam je malo sreće, mali komad ovoga neba Danas kič, a sutra jecaj, Kud baš život zađe zimi? Neka, smrt za kitu ščepaj, Možda nas lakše u naručje primi! U ovu noć tihu - hoću još zoru tišu, Nek' ne čuju nam dah na licu Dok krv s naše kame brišu U jutro ovo hladno - trčimo k njima goli, Naše će žene vrištat' o nama teške boli. Preko planina, po ovoj crnoj zimi, krijemo narod od smrti da ih primi Bačena j' kocka, prelivena j' čaša, Čekajte red, braćo, prva je pogibija naša! U ovu noć tihu - hoću još zoru tišu, Nek' nečuju nam dah na licu Dok krv s naše kame brišu U jutro ovo hladno - zora im sviti neće, Za brata hrabro ginut', ima li išta veće? Ja osjećam gromove u daljini I čujem buku svih tih naših četa Vrište, jauču, tamo u planini, Al' hodaju, ne staju, družina sveta! Stojte galije, danas tu ste za nas Vi i mrtvačka kola odjednom nam mila... Kao konji, družino, u posljednji kas, Danas k'o anđeli dobijamo krila! "Stojte, galije carske! Na grobu braće moje Zavite crnim trube. Stražari u svečanom opelo nek otpoje Tu, gdje se vali ljube!" Eno čujem "Ne sviće rujna zora" Znaju li da će zbog nas sviti? Kad dođu do tog prokletog mora U njihovo ime nas neće biti! Zato stojte braćo, ne dajte metra, Vi ste danas zadnja preostala četa Budite veći nego najveći divi Dok krv ostavljate na Bojinoj Njivi! Stojte galije, danas tu ste za nas Vi i mrtvačka kola odjednom nam mila... Kao konji, družino, u posljednji kas, Danas k'o anđeli dobijamo krila! "Stojte, galije carske! Buktinje nek utrnu, Veslanje umre hujno, A kad opelo svršim, klizite u noć crnu pobožno i nečujno." "Jer hoću da vlada beskrajna tišina I da mrtvi čuju huk borbene lave, Kako vrućim ključem krv penuša njina U djeci što klikću pod okriljem slave. Sahranjeni tu su nekadašnji vijenci I prolazna radost cijelog jednog roda, Zato grob taj leži u talasa sjenci Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda. Zato hoću mira, da opelo služim bez reči, bez suza i uzdaha mekih, Da miris tamjana i dah praha združim Uz tutnjavu muklu doboša dalekih. Stojte, galije carske! Na grobu braće moje Zavite crnim trube. Stražari u svečanom opelo nek otpoje Tu, gdje se vali ljube!" Stojte, galije carske! U ime svesne pošte Klizite tihim hodom. Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte Nad ovom svetom vodom!"

Submitted by BloodShrine — Apr 25, 2025

Smrt mu steže njegovo srce kameno Smrt ga veže, postaju jedno U dubini on zna da mu kraj stiže Obučen u crni, krvavi veo Ptice noći, gladne li ste mene? Zvijeri divlje, gostite se mnome Prokleto sam - ja kunem svoje ime I nestajem u beskrajnom sivilu svome Gledam u noć, gledam u tminu, Tražim znak, a dobijam tišinu Moja bol je moja rana Peče i gori do današnjeg dana Bolna istino - mi smo jedno; Jadna slika svega što je bijedno U dubini noći polako nema me, U tišini noći ja nestajem! Sada rane vidaju mi mrtvi, Moja slava zaobišla me davno, Moj je tron napravljen od smrti, Moje srce probodeno jadom Smrt mu steže njegovo srce kameno Smrt ga veže, postaju jedno U dubini on zna da mu kraj stiže Obučen u crni, krvavi veo Gledam u noć, gledam u tminu, Tražim znak, a dobijam tišinu Moja bol je moja rana Peče i gori do današnjeg dana Bolna istino - mi smo jedno; Jadna slika svega što je bijedno U dubini noći polako nema me, U tišini noći ja nestajem!

Submitted by Warbringer — Apr 25, 2025

Do nekoć u školskim klupama Olovke zamijenili krvavim puškama U Skoplju načeti, na Kolubari kaljeni, Nisu ni brkovi im počeli pravo rasti, Cvijeće-budućnost jednoga naroda "A 'ko će pasti za slobodu, mila majko, A 'ko će pasti ako to neću sad? Zapali svijeću za osamnaest leta Što možda nikad neću napuniti ja." "A 'ko će pasti za slobodu, drago dijete, U juriš prvi tvoja mladost bi da gine Jednoga dana, kad sve ovo zlo prođe, moja je prošlost, budućnost tvoja, moj sine." Kako je tužno tako gledat' hrabrost Jedan po jedan, ne dočekaše starost U Skoplju načeti, na Kolubari ostali, kao jedan spomen na vječitu mladost. "Oj, drugari, što ste pali nema više vas Samo zemlja, kao majka, grli vas u spas Oj drugari, vi kaplari, ružo rumena; Cvati li si nekad znala, Sad si uvela Nekad me noći zovu, sve u jedan glas Nekad me sate vrate u taj zao čas Nekad me ponoć sjetna podsjeti na vas Na kaplare, suze pale su sve na taj drač!"

Submitted by NecroGod — Apr 25, 2025

Sve ove brazde na rukama, urezale se od uspona, Mutne kao sjećanja na žrtvovane snove kako bi opet sanjali... Kako je čudno koliko nasilja smo morali proći Da bi opet mogli biti nježni... Za divljinu svoj jezik ujedali da bismo krotkost za mudrost ganjali. Trči, trči ovim poljima, plovi najdubljim oceanima; Nestani u najvećim ponorima pa kad dođeš sješćemo i opet iznova Se kumiti i bratiti, do prvog rata što dođe, kad zub za oko ti meni - ja tebi; Moje je oko već napola izvađeno, Spremno za tvoj zub vremena "Ruše se stubovi k'o komadići amblema Kad zloba kuca noću, riječi ni šapata nema.." A mi nagojeni od grijehova i blata Svako svakoga naziva bratom, a oko brata držimo konopce, ne bi li jednog dana taj konop se stegao oko tuđeg vrata Ološi nas vode, a narod tako divan, Narod je glasao, narod tako kivan: na sudbu, na ljude, na svoga, na žrtvu: "Dok ja psujem Boga, ne diraj moju crkvu!" Pokrali smo sve što pokrasti se ikad moglo i još bi više krali da nam stane u prste još Empatiju i ljubav zatrali smo tuđim Bogom tuđe nam je slađe, dok svoje dajemo za groš! "E moj brate... Maltene smo iz iste kuće potekli. Do maloprije istim putevima hodali. A sad nas vojska zove, sad nas rat razdvaja; Samo što ti u jednu vojsku ideš, a ja u drugu..." Mi kao prosjaci istim se jezikom psujemo i volimo, Tvoja su ordenja nastala u mojoj krvi, a moji barjaci probodeni tvojim prvim sinovima... Nadam se jednom da ću te opet bratom zvati, Nadam se prijateljstvo da nam vrednije od zlata A dotle ćemo se bratiti, kumiti i barjak viti; makar do prvog nam rata...

Submitted by Corpse Defiler — Apr 25, 2025

"These are the greatest of times..." He said while giving me his gun: "Man's courage is measured by battles he has won." "These are the greatest of times..." He said while giving me his knife: "For country if you must die - you gave this pledge with your life." I'm tired of old man sending young boys to die in war. This grand illusion of immortality - If I go long enough, Death will eventually wait at the Doors are closing in The frail state of my mind Weak point - Head and heart; One for bullet, One for knife... Voices around my head; The painful scream of men: "Mother! Father! I am dying! I'll never ever see you again..." There is no glory nowhere to be found When you are seven feet deep in the ground Only the dead men have seen the end of the war And us living are counting minutes and seconds, keeping score As we know, it's only matter of time and time's a bitch, always cheating for crown; Like playing poker with beggars and blind is always getting higher; and no chips are around... "Коли ви вмирали, вам дзвони не грали, Ніхто не заплакав за вами. Лиш в чистому полі ревіли гармати, А зорі вмивались сльозами." All is quiet on the Eastern Front! "Коли ви вмирали, вам дзвони не грали, Ніхто не заплакав за вами. Лиш в чистому полі ревіли гармати, А зорі вмивались сльозами."

Submitted by Dahmers Fridge — Apr 25, 2025

"Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mome dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju." Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja koje zjapi - Da bodež u vrat zabode mi slađe: A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze. Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nagi oči su nam boli. O bolno svjetlo, nikad tako jako I oštro nikad nisi sinulo u zori, U strijeli, ognju; i ko da sam plako Vatrene suze s kojih duplje gori: A kroz taj pak'o bljeskovi su pekli, Vriskovi drugih mučenika sjekli. Koliko žar je bijesni trajo, Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, K'o kugle tvrde, k'o da sam trajo. Tad spoznah skliske oči na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako ću tebe sada oplakati..." A silno svjetlo, k'o stotine zvona Sa zvonika bijelih, u pameti Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko! Mjeseče! Svjetlo k'o majčino mlijeko! Al' ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!" Obezumljen sam preda nj' klek'o, Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči; I više nisam ništa čuo, znao: U bezdan kao u raku sam pao. "Mokraćom hladnom svijestili me. Ćuške Dijelili, vatrom podigli me silom; I svima redom probadali uške Krvnici tupim i debelim šilom. "Smijte se!" - ubod zapovijedi prati - "Oboce svima pred krst ćemo dati!" I grozan smijeh, cerekanje, grohot Zamnije, k'o da grohoću mrtvaci; I same klače smete ludi hohot Pa svaki bičem na žrtve se baci. A mi smo dalje u smijanju dugu Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu." Kada smo naglo, k'o mrtvi, umukli Od straha valjda, što smo ipak živi, U red za uške otekle nas vukli, I nijemi bol na stranu sve nas privi; U muku čuli iz šume smo pticu; Provlačili su kroz uške nam žicu. I svaki tako, kada bi se mako, Od bola strašna muklo bi zarežo. "Šutite!" - rikne krvnik - "nije lako, Al' potrebno je, da tko ne bi bježo." I nitko od nas glavom da potrese I drugom slijepcu ljuti bol nanese. "Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke! Sove! U duplja dat ćemo vam žere Da progledate! Vi, ćorave mačke!" Al' silna svijest pažnjom me opsjednu: U sluh se živci, krv, meso i koža Napregli. Zbrojih trideset i jednu Žrtvu; šezdeset i dva boda noža. Sluš'o sam udar, kojom snagom pada, I opet vratila se nada. Na jauk iz bezdna sada nova prasne Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa Padahu sad uz pljuske manje glasne, Kao u vodu, povrh kaše mesa. Uto oćutjeh da po krvi kližem. Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!

Submitted by SerpentEve — Nov 15, 2025