Jama

No lyrics have been submitted for this track yet.

"Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mome dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju." Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja koje zjapi - Da bodež u vrat zabode mi slađe: A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze. Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nagi oči su nam boli. O bolno svjetlo, nikad tako jako I oštro nikad nisi sinulo u zori, U strijeli, ognju; i ko da sam plako Vatrene suze s kojih duplje gori: A kroz taj pak'o bljeskovi su pekli, Vriskovi drugih mučenika sjekli. Koliko žar je bijesni trajo, Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, K'o kugle tvrde, k'o da sam trajo. Tad spoznah skliske oči na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako ću tebe sada oplakati..." A silno svjetlo, k'o stotine zvona Sa zvonika bijelih, u pameti Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko! Mjeseče! Svjetlo k'o majčino mlijeko! Al' ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!" Obezumljen sam preda nj' klek'o, Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči; I više nisam ništa čuo, znao: U bezdan kao u raku sam pao. "Mokraćom hladnom svijestili me. Ćuške Dijelili, vatrom podigli me silom; I svima redom probadali uške Krvnici tupim i debelim šilom. "Smijte se!" - ubod zapovijedi prati - "Oboce svima pred krst ćemo dati!" I grozan smijeh, cerekanje, grohot Zamnije, k'o da grohoću mrtvaci; I same klače smete ludi hohot Pa svaki bičem na žrtve se baci. A mi smo dalje u smijanju dugu Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu." Kada smo naglo, k'o mrtvi, umukli Od straha valjda, što smo ipak živi, U red za uške otekle nas vukli, I nijemi bol na stranu sve nas privi; U muku čuli iz šume smo pticu; Provlačili su kroz uške nam žicu. I svaki tako, kada bi se mako, Od bola strašna muklo bi zarežo. "Šutite!" - rikne krvnik - "nije lako, Al' potrebno je, da tko ne bi bježo." I nitko od nas glavom da potrese I drugom slijepcu ljuti bol nanese. "Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke! Sove! U duplja dat ćemo vam žere Da progledate! Vi, ćorave mačke!" Al' silna svijest pažnjom me opsjednu: U sluh se živci, krv, meso i koža Napregli. Zbrojih trideset i jednu Žrtvu; šezdeset i dva boda noža. Sluš'o sam udar, kojom snagom pada, I opet vratila se nada. Na jauk iz bezdna sada nova prasne Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa Padahu sad uz pljuske manje glasne, Kao u vodu, povrh kaše mesa. Uto oćutjeh da po krvi kližem. Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!

Submitted by BloodShrine — Apr 25, 2025

Dođu tako vremena Kad pamet zašuti Budala progovori Fukara se obogati Dođu tako vremena Kad prepoznaš sebe U srži onog Što najviše mrziš Na ovaj dan sveti i kleti svi će 'mreti! U istom grotlu jada i smrada čovjek strada! I tamo vidjeh prokletstvo duša Propast ih nosi ka smrti što kosi Vidjeh da se gasi svjetlost i pak'o Za života breme gorko me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je samo bezvrijedno ime Dođu tako vremena, čovjek zaćuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u crnini Minu svaka riječ, zaćutaše zvona Minu i ja s njima u vrtlogu nespokoja "Tim tvojim očima vidiš samo crno Svo zlo tuđe na sebe si nagrn'o Sad u smrti kuneš ime svoje A dobro znaš, krivica tvoja to je I glredam tebe dok u ponor padaš Svoje breme na tuđa leđa stavljaš Za života bio si svoj rob Sad sve šta osta od tebe to je grob" Vidjeh da se gasi i svjetlost i pak'o Za života breme gorko me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je bezvrijedno ime Dođu tako vremena kad čovjek zaćuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u tišini

Submitted by Morgoth — Apr 25, 2025

Pozdravljam Vas crne ptice što kljucate svet, Dok na dlanu mrtve noći stoji razapet, U krvi do kolena proboden vriskom vremena. "Konce koji nas kreću Đavo spušta i diže pronalazimo draži u svemu što je gadno bez groze silazimo niz mračno grotlo smradno i svakog smo dana za korak paklu bliže" Za korak paklu bliže! Za korak paklu bliže! Pozdravljam Vas crne ptice što kljucate svet, Dok na dlanu mrtve noći stoji razapet, U krvi do kolena proboden vriskom vremena. Pozdravljam te sivi vetre što pustošiš svet Dok na dlanu mrtve noći stoji razapet, Nova jutra dižu se za one koji dolaze! "Konce koji nas kreću Đavo spušta i diže pronalazimo draži u svemu što je gadno bez groze silazimo niz mračno grotlo smradno i svakog smo dana za korak paklu bliže" Za korak paklu bliže! Za korak paklu bliže!

Submitted by Morgoth — Apr 25, 2025