Malo je vremena
(<em>Instrumental</em>)
Submitted by Celtic Frost — Jun 17, 2026
Penjem se sam stazama bledih tragova Na vrhove stat da te tamo sačekam Nalazim dno kao beskraj duboko Tamo su svi koji su nekada preteli Malo je vremena za nas Ostani, ne idi u ovaj sudnji čas Malo je vremena za nas Ostani, čuvaj mi ovaj zadnji san Nije me strah što vreme gorih je od nas Jer živeće san, jedina moja uteha I tuga je sjaj, pokloni suzi zagrljaj Kad umiru svi koj su nekada, nekada voleli Malo je vremena za nas Ostani, ne idi u ovaj sudnji čas Malo je vremena za nas Ostani, čuvaj mi ovaj san
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Iskrvari moje srce najviše od svih Miris moga bola u tebi odzvanja Okove zovem da ostaviš mi trag Zubi su tvoji moja postelja I samo jedno znam Posle tebe ostajem sam Zauvek si moj greh Nikada više ne traži me Zauvek si moj greh Neko drugi neka voli te Zauvek si moj greh I idi što dalje od mene Slagaše me tvoje usne najbolje od svih Obraz suza lažnih još me proganja Ti opet zelis da pređeš pakla prag Đavolu samo da budeš voljena
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Opet sa gore dopire glas Sama si, nemoćna Vekovima ruše most Jedinu stazu do neba Otvori svoje srce Nije ti krv od kamena Od oka dalje videćeš Tužne su žrtve razuma Svuda je strah, plaši te mrak Ovde si zalutala Skupa je tuđa istina Odgovor nađi u nama Sa prozora svog gledam na grad Jerusalim Sudbine naše tamo su jednom ostale Večna su polja Sunca, večna je tvoja duša Ostani pored mene zauvek Molitva moja neka čuva te Večna su polja Sunca Večna je tvoja duša Ostani pored mene zauvek I reci glasno da ljubav ne umire
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Svetla su hladna i okrutna Sve to ne želim menjati Živote pišu drugima Što ne znaju čitati Svi što carstvo imaju sad Robuju dušama svojim Borba, prokletstvo njihovo Ista im smrt kroji Spustimo sad koplja i mačeve Skinimo maske na putu sudbine Kad gvozdene spuste se zavese Umreće svi u istine Svaka pređena granica Rađa im nadu novu Da ona biće poslednja U okrutnom pohlepnom stroju Spustimo sad koplja i mačeve Skinimo maske na putu sudbine Kad gvozdene spuste se zavese Umreće svi u istine Straha do pobede Spustimo sad koplja i mačeve Otvorimo oči, nek' nas ljubav pomete Kad gvozdene spuste se zavese Umreće svi u istine Neka mir pobedi
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Nekad si bila Aleksandrija Svetlo je tvoje mene podiglo Sada te krase nove vrline Da kao Juda izdaš poljupce Nekad si bila kao Carigrad Bez mane, straha, divlje pitoma Okrečeni grob sad je tvoja slika Spolja suvo zlato a trulež iznutra Gde si sad, pitam se gde si sad? Hladne su tvoje staze sve Gde si sad, kome priču prodaješ? Ne brini stići ćeš u svoj novi dom Daleki Vavilon!
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Vraćam se, tebi dome plavetni Samo tvoj je zagrljaj pravi iskreni Povorka, sve zbog jednog čoveka Kasno je da se dese, šta nas ovde vezuje Doći ćeš do mesta mog večnog počinka Staviti ružu na zemlju mirisnu I goreće suze dugo na vetru, kao sveća Što vodiće me ka svetlu Neka noćas moje zbogom zaplovi Nikada ti me ne zaboravi Neka noćas moja pesma nađe te Ne plači, jer ja kući vraćam se Vraćam se, tebi dome jedini Da ti kažem kakvi smo ljudi postali Plakaše, mojih pet minuta je I tek sada prvi put Meni se odavde ne ide Ležaću duboko pun ožiljaka tvojih I naivno ću opet verovati u laži Da voliš me barem u tom trenu I samo ćeš prati savest, a žurićeš njemu
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Hrabar zvuk naših čizama Ka dugi plovimo crvenim mrljama Oko nas storija i pesma gavrana Oni ili mi - zemlja slobodna!!! Duga je ovo noć, duga, najduža Duga je ovo noć, nema kajanja Duga je ovo noć, veče promena Duga je ovo noć, dugih noževa Osveta je reč sto strah je budila U slavi trezna je duša lonarska Kada nas sutra tama prekrije Senke će naše paliti dvorove
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Hodala si bosa hrabro Kroz doline od stakla Nosila si ponore I amanet predaka Dok se ruše stubovi Tvojih belih bedara Ja ti ljubim prašinu Kao strast ukusnu Tebi pripadam Raširi krila i uzmi me Tebi dajem sve Više nikom ti ne daj me Kao da sam rođen tu U tvome beznađu Ljudi plač je ostao Na krvavom ti stopalu Dok se ruše hramovi Tvoje mirne savesti Ja ti dajem oproštaj I sve zaboravljam Tebi pripadam Raširi krila i uzmi me Tebi dolazim U večnost da me odvedeš
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Dani su naši bili željni mladosti Korene pune svetla sve su poželi Kapije daljina plavih su zatvorili Karlovi sinovi što krst su stavili Gde li smo, gde li smo Gde li smo to nestali? Hteli smo, hteli smo Ceo svet imati Kome smo, kome smo Kome smo se predali Najgolji, najgori Kao svoga stavili Nema više heroja Nemam ni sebe Nema nikoga više Da me povede Nema više heroja Samo pakla sjaj Nema nikoga više Sad je svemu kraj Sada te oni vole više od mene Ranjena majko, tvoja ljubav pošto je? Koliko puta treba kiša da padne Da ne budem stranac rodne ulice?
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Neka požure zvona za mene Kad nisam dostojan slave najskuplje Neka požure zvona za mene I tada kad me patnja opere
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Iznad grada večna slavna planina Stope oca i sina, prodata pobeda Ni platoe tamo ne želim više Samo mi stid kroz ponos izdiše Na ognjištu tuge svetlo opet miriše I pozudan plač ja ne poznajem Jer u glavi samo blud, zavist, pohlepa Koja je sada krv u mojim venama Neka požure zvona za mene Kad nisam dostojan slave najskuplje Neka požure zvona za mene I tada kad me patnja opere
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026
Razvlačim puteve svojih koraka Bar u jednoj sobi da pronađem dan Ostao je samo plamen u dimu nemira Prelepa tvoja slika, pogled boje kestena. Stajao sam kao vetar u moru nadanja U kaputu punom tuge sve si donela, Tad je našu mladost zora popila, Kao vino proliveno na tvojim grudima. Od tebe daleko nestaje život I ova duša što bol samo zna, Od tebe daleko negde bez sna Ka večnoj magli odlazim ja. Kad jednom kreneš jugu sruši mostove Svuda maj gde miriše ti zapali sve Jer ništa nismo dali osim nevolje Samo prazne reči i noći pogrešne.
Submitted by Iron_Wraith — Jun 06, 2026