Svetogrdje
Gde se sumpor radja i plamen zivi iz tla ogoljene krosnje sapucu i zemlja je mrtva, jalova Gde gine svetlost, mre i sivilo beskrajno grli svod vetar kuka i zavija i vucji se lavez lomi gudurom Gde hucu vrtlozi vremena i crnilo beskrajno ljubi svod gde duse moraju u okove kad umru, u temelje ognjene Tu se uzdizu dveri Nava tu sedi Crt u zaristu na prestolu od zlata tu idoli krsta nistavni su Neumoljiv danak - sud svima koji umrli su!
Submitted by MetalElf — Nov 17, 2025
Propast hriscanske lazne biti pociva na ostrici maca Corta i ovaj kamen mesom kopnjen cuvace zemlju od krsnoga roda Mesec je sad sa nama vlasici gospodare svodom crna bozanstva vladaju nasom sudbom i grobom Ja, drzacu mac ka njima ja, pagansku krv cu liti ja, skrnavitelj "svetog" krsta ja, demonsku snagu piti Mesec je sad sa nama iskrene snage vrh svrgnimo hriscanskog gada balcak u ruci il' smrt! Morana je sad sa nama suma je nas dom bes, tame vladar spalice hriscanski rod
Submitted by VladTheImpaler666 — Nov 17, 2025
Svojeg su boga satrali zidovi zasto ja da klanjam mu se? Ognjenim krstom napali kerovi sinove zemlje - sveti im se! Truloga hrasta gnjilo je deblo apokrife istocnika, raspeto telo sina utrobe poroda kurvinog Nazarecanina prokletog Oh, kako vas mrzim sve...!!! Nek' se njisu krosnje bez zivota jer nocas sve za mene mre sunce vise da ne izadje bela zora nikad ne svane Corte, za tebe zrtvovacu hriscansku vrstu Corte, samo se slabost radja na krstu Nek' se njisu krosnje bezzivotne jer nocas sve za mene mre jalova je grudba isod groba crna kuga da vas izjede Noc plamena dolazi mrznjom da me ispuni krvi je do kolena guta Hrista crnica noc plamena nastupi pada toranj crkveni
Submitted by Celtic Frost — Nov 17, 2025
Djavolji moje duse je kroj nad srcem bije rogatog broj crna mi krv k'o gavrana soj vecni pogled ka smrti je moj Meso sto nosim djavolu kosim po mudrosti sudim tamu da probudim zadahov gneva, slabost oboleva u gordosti moga, od crnila zloduha Oko je moje bezdano, duboko do granica gde svetlost nema lica gde ponori sustizu ponore a led'na dusa u kiselom pere gde glasovi radjaju jauke a sene zloslutne od iskona muke
Submitted by BloodShrine — Nov 17, 2025
Proklet da si raspeto kopile Jalovo seme umornoga starca Umiri u mukama sada i do naveka Zanavek proklet da si u vatrama Nava... Å ibaÄu ti duÅ¡u U ponorima veÄnosti Gnjilim i smradnim Zadahom beskonaÄnosti ProždraÄu srcad Sinova i Å¡Äeri vaÅ¡ih I utreti put krstu Iz zemlje naÅ¡e... I kao Å¡to sve vene i truli I kao Å¡to sve u smrt hrli Zdrobljeno u tiÅ¡ini U Äemeru i tmini Srce ti osta u veÄnoj praznini, Seti i Äumi [Glad, 7512]
Submitted by VladTheImpaler666 — Apr 18, 2026
Klece mrsave glave pred likom boga svog...mole, no tamo samo cuti raspeti bog odavno sam ja odabrao put propasti ponora odavno mi tuga meso truje odavno sam njemu dao sve sto mu i pripada on je iskra cekica nakovnja mog srca Satana u meni dok smrt ne pozdravi djavolu sluzim dok telo od duse ne rastavi A ti si sve sto vene i truli ti si sve sto u sutonu se raspada ti si slabost sto noz u ledja zabada, ti si u pepelu kruna trnja ti si sva moja mrznja Blagosloven usijanim zeljezom oslepljen i proteran kraljevstvo devet senki gde mnoge staze vode vragu Nabijen na drven, obrnut krst po stupovima slepe vere krvari slab i zalostan bog sakatih crni vihori krv mu odneli Serbiom nikad Jahve svoju decu vodio s' tumorom crnim dobrotu porodio u narucje mrtvom bogu poslao sam stado sinova i sceri Udari sekira preko bespomocnog potiljka lesina se preko klisure strovalila nek sad u smrti pronadje svog gospoda Ugaslo, u paucini kandilo krvari i place ikona kuka dok gori kupola mrtvi Jehova nad sudbom sinova
Submitted by Finntroll — Nov 17, 2025
Cas je sada o majko da konacno prozboris ti kroz sinove tvoje casne poruke kraja pronesi Da istini kobnoj lizemo skute nek krvavo zausti reci bolne i krute sto bolece silno onog sto pljunu vecnosti tame, paganske pute Rane su matero tvoje duboke vekovi gnojni leze u njima smrad ih opseda grozni a krsteni smrad se zove Mleko gorcine kojim dojila ti si ogavnim grlima gutase ne, ne bese im dovoljno grudi ti tvoje iscupase Zatrimo svaki krsteni trag unistimo svetlost sto slabost im poji ne dajmo drevnost nasu o majko zakleto sinovi tvoji Zatrimo svaki krsteni trag zgromimo svetlost sto u lazi stoji jedina drevna matero ti si slave te sinovi tvoji Strah nek bude im jedina nada smrt i bol siguran dom u trenutku kad gordo zaustis majko u poslednjem govoru tvom
Submitted by The Void — Nov 17, 2025
Slepoga gavrana krila su nosila od visina Prokletija sve do u tisine Dunava proli mi krvcu preko kamena kruna trnja u blatu zgazena ziva mi rana ostala breme gorko, telo mi trovala i nikada nije zacelila "Tezak je teret vremena vecnih zima i snegova" Ocajno srce bez spokoja vodi kroz senke beskraja grli nistavilom zaborava, jer mrtva se dusa tetura precima ka kraljevstvu mrtvih gavrana Bezimenom pesmom zvana mrtva se dusa vuce zalosna kroz kraljevstvo mrtvih gavrana
Submitted by NecroGod — Nov 17, 2025